Luki 2:32-46

³²Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

³³I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.

³⁴I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti

³⁵A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.

³⁶I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,

³⁷I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.

³⁸I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.

³⁹I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.

⁴⁰A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.

⁴¹I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.

⁴²I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika;

⁴³I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

⁴⁴Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.

⁴⁵I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.

⁴⁶I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih,