1Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas.
2Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha.
3Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo.
4Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka,
5Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me.
6Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.
7Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj,
8Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo!
9Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma?