Psalmi 45:1-13

¹Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.

²Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.

³Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju.

⁴I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa.

⁵Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh.

⁶Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.

⁷Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.

⁸Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele.

⁹Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu.

¹⁰Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega.

¹¹I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.

¹²Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti.

¹³Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena.