Psalmi 17:4-14

⁴Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.

⁵Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.

⁶Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.

⁷Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.

⁸Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me

⁹Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.

¹⁰Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.

¹¹Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.

¹²Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.

¹³Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,

¹⁴Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.