2Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
3Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
4Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
5Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
6Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
7Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
8Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si.
9Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
10I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
Psalmi 139
Psalmi 139:2-13