Psalmi 89:12-37

¹²Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.

¹³Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.

¹⁴Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.

¹⁵Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;

¹⁶Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.

¹⁷Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.

¹⁸Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.

¹⁹Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.

²⁰Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.

²¹Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.

²²Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.

²³Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.

²⁴Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.

²⁵Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.

²⁶On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.

²⁷I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.

²⁸Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.

²⁹Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.

³⁰Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;

³¹Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,

³²Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;

³³Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;

³⁴Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.

³⁵Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?

³⁶Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;

³⁷On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”