43U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.