43ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
46I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
47Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
48I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
50I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
51Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
52I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
57Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
58Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
60I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
62Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
63Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
64Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
66Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.