1Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?
2Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.
3“Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”
4Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.
5Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:
6“Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”