139Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
Psalmi 119
Psalmi 119:139-148