139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
