139Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
140Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
141Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
142Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina.
143Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.
144Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću.
145$KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati.
146K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva.
147Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.
148Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.
Psalmi 119
Psalmi 119:139-148