Luki 2:40-52

⁴⁰A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

⁴¹Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.

⁴²Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.

⁴³Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.

⁴⁴Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.

⁴⁵I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

⁴⁶Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.

⁴⁷Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.

⁴⁸Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”

⁴⁹A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”

⁵⁰Oni ne razumješe riječi koju im reče.

⁵¹I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

⁵²A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.