15I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
16Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
17I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
18I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
19A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
20I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
21Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
22A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
23Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
24I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
25I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
26A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
27A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
28I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.
29I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh
30Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
31I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.
32A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.