20Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.
21A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
22A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom.
23A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
24A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
26A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
27A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe.
28A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
29A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
30Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni.
31Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega.
32Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga,
33I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe.
34I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
35A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi.