1Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,
2Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca,
3Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita.
4I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari.
5I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena.
6I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.
7A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.
8Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove.
9Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo.
10Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih.
11Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove.
12Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega.
13Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima.
14Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama.
15Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama.
16Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama,
17Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu.
18Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe,
19Nizove i lanèiæe i trepetljike,
20Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce,
21Prstene i poèeonike,
22Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce,
23I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala.
24I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina.
25Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu.
26I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji.
