Rimljanima 11:14-34

¹⁴Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.

¹⁵Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?

¹⁶Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.

¹⁷Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline;

¹⁸Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.

¹⁹A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.

²⁰Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.

²¹Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.

²²Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen.

²³A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.

²⁴Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu!

²⁵Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba.

²⁶I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova.

²⁷I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.

²⁸Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.

²⁹Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje.

³⁰Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja,

³¹Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.

³²Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.

³³O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!

³⁴Jer ko pozna misao Gospodnju?