1Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.
2Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.
3Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.
4Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.
5Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom.
6A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista;
7Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.
8Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo.
9Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen.
10Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
11Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.
12Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.
13Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se.
14Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika?
15A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
16Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?
17Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom.
18Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove.
19Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas.
20A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.
21A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.
