1Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.
2Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti.
3Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu,
4Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu;
5Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle.
6Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir.
7Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.
8A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.
9A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov.
10A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi.
11A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.
12Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.
13Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete.
14Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
15Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe!
16Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija.
17A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo.
18Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti.
19Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji.
20Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad,
21Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije.
22Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad.
23A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu.
24Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati?
25Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem.
26A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem.
27A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.
28A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.
29Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom.
30A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi.
31Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas?
32Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?
33Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda?
34Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?
35Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano:
36Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.
37Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio.
38Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe,
39Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.