6Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?
7Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.
8Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.
9Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.
10Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.
11Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.
12Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.
13Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.
14Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.
15Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;
16Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.
17Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.
18Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.
19Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.
20Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.
21Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.
22Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.
23Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.
24Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.
25Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.