Psalmi 88:4-17

⁴Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,

⁵Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.

⁶Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.

⁷Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.

⁸Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.

⁹Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.

¹⁰Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?

¹¹Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?

¹²Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?

¹³Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.

¹⁴Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?

¹⁵Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.

¹⁶Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.

¹⁷Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.