Psalmi 78:2-32

²Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.

³Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,

⁴Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.

⁵Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;

⁶Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci

⁷Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;

⁸I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.

⁹Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.

¹⁰Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.

¹¹Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,

¹²Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;

¹³Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;

¹⁴I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;

¹⁵Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;

¹⁶Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.

¹⁷Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.

¹⁸I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj,

¹⁹I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?

²⁰Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”

²¹Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.

²²Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.

²³Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,

²⁴I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.

²⁵Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti.

²⁶Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;

²⁷I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;

²⁸Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.

²⁹I najedoše se i dade im što su željeli.

³⁰Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,

³¹Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.

³²Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.