Psalmi 68:5-18

⁵Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.

⁶Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.

⁷Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,

⁸Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.

⁹Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.

¹⁰Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.

¹¹Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.

¹²Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.

¹³Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.

¹⁴Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.

¹⁵Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.

¹⁶Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.

¹⁷Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.

¹⁸Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!