Psalmi 144:4-12

⁴Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.

⁵Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se.

⁶Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.

⁷Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca,

⁸Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

⁹Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,

¹⁰Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa.

¹¹Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

¹²Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;