47Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.