47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
