47Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
55Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
56To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
57Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
58Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
59Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
60Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
61Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
62U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
63U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
64Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
65Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
66Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
67Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
68Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
69Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
70Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
71Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
72Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
Psalmi 119
Psalmi 119:47-120