47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
