Mateju 25

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

¹Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku.

²Pet od njih bijahu mudre a pet lude.

³I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.

⁴A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.

⁵A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.

⁶A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.

⁷Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.

⁸A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase.

⁹A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.

¹⁰A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.

¹¹A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam.

¹²A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas.

¹³Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi.

¹⁴Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje;

¹⁵I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah.

¹⁶A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.

¹⁷Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.

¹⁸A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.

¹⁹A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima.

²⁰I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.

²¹A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.

²²A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.

²³A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.

²⁴A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;

²⁵Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.

²⁶A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:

²⁷Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.

²⁸Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.

²⁹Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega.

³⁰I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.

³¹A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje.

³²I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca.

³³I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.

³⁴Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.

³⁵Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;

³⁶Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni.

³⁷Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?

³⁸Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo?

³⁹Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi?

⁴⁰I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste.

⁴¹Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem.

⁴²Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;

⁴³Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me.

⁴⁴Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?

⁴⁵Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste.

⁴⁶I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni.