1I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana.
2I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.
3I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li èovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4A on odgovarajuæi reèe im: nijeste li èitali da je onaj koji je u poèetku stvorio èovjeka muža i ženu stvorio ih?
5I reèe: zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.
6Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.
7Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?
8Reèe im: Mojsije je vama dopustio po tvrði vašega srca puštati svoje žene; a ispoèetka nije bilo tako.
9Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, èini preljubu; i koji uzme puštenicu èini preljubu.
10Rekoše mu uèenici njegovi: ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.
11A on reèe im: ne mogu svi primiti tijeh rijeèi do oni kojima je dano.
12Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.
13Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im.
14A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.
15I metnuvši na njih ruke otide odande.
16I gle, neko pristupivši reèe mu: uèitelju blagi! kakovo æu dobro da uèinim da imam život vjeèni?
17A on reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uæi u život, drži zapovijesti.
18Reèe mu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; ne èiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèiš lažno;
19Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
20Reèe mu mladiæ: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
21Reèe mu Isus: ako hoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; pa hajde za mnom.
22A kad èu mladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23A Isus reèe uèenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome uæi u carstvo nebesko.
24I još vam kažem: lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
25A kad to èuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: ko se dakle može spasti?
26A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe.
27Tada odgovori Petar i reèe mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta æe dakle biti nama?
28A Isus reèe im: zaista vam kažem da æete vi koji idete za mnom, u drugom roðenju, kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slave svoje, sješæete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
29I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiæe sto puta onoliko, i dobiæe život vjeèni.
30Ali æe mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.
