1I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu.
2A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.
3A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?
4I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari.
5Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti.
6Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.
7Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu.
8A to je sve poèetak stradanja.
9Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi.
10I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga.
11I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge.
12I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh.
13Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
14I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak.
15Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije):
16Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
17I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi;
18I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
19A teško trudnima i dojilicama u te dane.
20Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;
21Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti;
22I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni.
23Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
24Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane.
25Eto vam kazah naprijed.
26Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.
27Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega.
28Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti.
29I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
30I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.
31I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
32Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.
33Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.
34Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.
35Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.
36A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam.
37Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.
38Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg,
39I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.
40Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti.
41Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti.
42Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš.
43Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje.
44Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.
45Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?
46Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako.
47Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim.
48Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi;
49I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;
50Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli.
51I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
