Mateju 15

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

¹Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi:

²Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.

³A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje?

⁴Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre.

⁵A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi;

⁶Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.

⁷Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi:

⁸Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

⁹No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.

¹⁰I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte.

¹¹Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.

¹²Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se?

¹³A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se.

¹⁴Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.

¹⁵A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu.

¹⁶A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni?

¹⁷Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

¹⁸A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka.

¹⁹Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.

²⁰I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka.

²¹I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.

²²I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo.

²³A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama.

²⁴A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.

²⁵A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi!

²⁶A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.

²⁷A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.

²⁸Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.

²⁹I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.

³⁰I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,

³¹Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

³²A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

³³I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?

³⁴I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.

³⁵I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.

³⁶I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.

³⁷I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh.

³⁸A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.

³⁹I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.