1I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same.
2I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet.
3I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.
4A Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.
5Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.
6I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo.
7I pristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se.
8A oni podignuvši oèi svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.
9I silazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane.
10I zapitaše ih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da doðe?
11A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije i urediti sve.
12Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, i ne poznaše ga; nego uèiniše s njime šta htješe: tako i sin èovjeèij treba da postrada od njih.
13Tada razumješe uèenici da im govori za Jovana krstitelja.
14I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se
15I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti.
17A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa.
19Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
20A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe.
21A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
22A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske;
23I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo.
24A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš uèitelj neæe dati didrahme?
25Petar reèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe, ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh?
26Reèe njemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus: dakle ne plaæaju sinovi.
27Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæi æeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.
