1Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima
2Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
3Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine.
4Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate.
5A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
6I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
7I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
8A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa.
9I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
10Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos.
11A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga.
12Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se.
13Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
14Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni.
15Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe.
16Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je.
17Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
18I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
19Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
20Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
21I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj.
22I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
23Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati.
24Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete.
25Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
26Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste.
27Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote.
28Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika,
30I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
33Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni?
34Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada,
35Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.
36Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj.
37Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!
38Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.
39Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
