30I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati?
31Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;
32A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.
33I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.
34A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.
35I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu.