Luki 23:41-52

⁴¹Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.”

⁴²Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”

⁴³A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

⁴⁴Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,

⁴⁵jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

⁴⁶I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.

⁴⁷Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!”

⁴⁸I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.

⁴⁹Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

⁵⁰I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan;

⁵¹on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje.

⁵²Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.