4I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
5A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.
6A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
7I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
8Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
9Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,
10I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,
11Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije.
12I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti?
13A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina.
14A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje.
15Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana;
16Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:
17I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove;
18Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe.
19I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.
20Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji.
21I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
22Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate,
23Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;
24Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže.
25Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;
26Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu;
27Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.
28Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem.
29Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana.
30Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu,
31Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.
32Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci.
33Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete.
34Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
35Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
36Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste.
37A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo?
38A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha;
39Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš.
40I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
41Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
42I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.
43I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu.
44A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.
Dela apostolska 2
Dela apostolska 2:4-44