9Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
10Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
11Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
12Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.