28Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.
29Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.
30Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;
31Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,
32Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
33Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
34Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
35Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
36Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
37On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
38A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
39Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
40Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
41Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
42Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
43Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
44Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
45Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.