7Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.