60Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.