35I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.