33I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.