14I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj,
19I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.