8Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
9Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?
12Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!