17Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.
18Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.
19Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji.
20Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim.
21Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom.