3Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum.
4Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju.
5Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
6Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim!
7Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj.
8Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda
9Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba.
10Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje.
11Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje;