Psalmi 44:2-18

²Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

³Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

⁴Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

⁵Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

⁶Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

⁷U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.

⁸Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

⁹Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

¹⁰A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

¹¹Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.

¹²Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.

¹³U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

¹⁴Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

¹⁵Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

¹⁶Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva

¹⁷zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

¹⁸Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,