Psalmi 18:1-18

¹Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,

²Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!

³Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.

⁴Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.

⁵Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.

⁶U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.

⁷Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.

⁸Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.

⁹Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.

¹⁰Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.

¹¹Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.

¹²Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.

¹³Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.

¹⁴Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.

¹⁵I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.

¹⁶Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.

¹⁷Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.

¹⁸Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.