8Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si.
9Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
10I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
14Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
15Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
Psalmi 139
Psalmi 139:8-15